
Pogledaj... Vidiš li me?
Slušaj... Reci mi što čuješ..
-Čujem... Vidim... Znam,
tu sam kad ti trebam, riječ da ti dam..
Možda misliš da si tu, da stojiš pored mene,
al do mene ne prodireš, tek do moje sjene..
-Krenimo naprijed, izdržimo još malo,
daleko smo dogurali i previše mi je stalo..
Hmmm, kome to govoriš?
Zašto se trudiš? Zašto se boriš?
-Nisi prazan vjetar, da odustanem tek tako,
borim se jer želim i znaj nije mi lako..
Nisam prazan vjetar, al za tebe ništa više,
samo jedno biće koje čudnim svijetom diše..
-Svijet je velik... kažem, znam..
Možda jesi jedno biče, ali nisi sam..
Ja razumijem dušo, sve je meni jasno,
a ti još razmišljaš, ponekad tiho, ponekad glasno..
-Kad drugo ne mogu!! Što sada da radim?
Daj mi neke upute da novi život izgradim..
Ja više od sebe ne mogu ti dati,
Znam da je teško, al to jednostavno shvati..
DNK

|